Pružanje hitne podrške u pogledu krize u Ukrajini

Umjetnik i domaćin Rafał već je u tjednu nakon što je Rusija napala Ukrajinu osjetio golemi utjecaj te situacije na njegov rodni grad Wroclaw u jugozapadnoj Poljskoj. Kutije s doniranim potrepštinama nagomilavale su se ispred ukrajinskog kulturnog centra u njegovoj četvrti. Čuo je ukrajinski jezik na ulicama i u trgovinama.

Uskoro su tri obitelji iz Ukrajine ugovorile uzastopne jednomjesečne rezervacije za kuću koju oglašava na Airbnbu. Mučila ga je ideja da naplaćuje boravak ljudima koji su pobjegli iz svojih domova zbog rata, pa se Rafał obratio Airbnbovoj službi za podršku i doznao da Airbnb.org može subvencionirati takve rezervacije. Odmah se prijavio za sudjelovanje u tom programu.

UN-ovo Vijeće za ljudska prava izvijestilo je da je gotovo 7 milijuna ljudi pobjeglo iz Ukrajine tijekom šest mjeseci nakon invazije koja se dogodila u veljači 2022. Milijuni obitelji došli su u gradove diljem Europe sa samo nekoliko kovčega i nitko od njih ne zna kada bi se mogli vratiti svojim kućama.

U cilju da poduzme nešto u ovoj kriznoj situaciji Airbnb.org je pozvao neprofitne organizacije s kojima surađuje i sve svoje domaćine: Možete li nam pomoći da ponudimo privremene smještaje u kojima će biti zbrinuto i do 100 000 ljudi koji bježe iz Ukrajine?

Nakon ovog poziva Airbnb.org ostvario je taj cilj zahvaljujući golemoj podršci domaćina iz cijelog svijeta, ljudi koji su uplatili donacije organizaciji Airbnb.org i humanitarnih organizacija koje pomažu ljudima na terenu.

Među onima koji su se odazvali pozivu organizacije Airbnb.org, poput Rafała, ima ljudi koji su već godinama domaćini na Airbnbu i nude smještaje po sniženoj cijeni u okviru programa Airbnb.org u ovom kriznom razdoblju. Neki su pak, poput Mary, američke analitičarke podataka koja živi u Berlinu, bili među 40 000 novih domaćina koji su se uključili u program Airbnb.org i ponudili smještaj izbjeglicama besplatno ili po sniženoj cijeni.

Rafał kaže da je invazija na Ukrajinu zaista šokirala sve njegove poznanike u Poljskoj, a ipak je bio zadivljen kojom su se brzinom njegovi prijatelji i susjedi pripremili na dolazak velikog broja ljudi koji su bježali zbog rata. Ljudi su donirali hranu na željezničkom kolodvoru u Wroclawu i prikupljali različite potrepštine koje su se potom odvozile na granicu s Ukrajinom.

On je u početku s kolegama organizirao glazbenu humanitarnu akciju, no želio je dati i neki izravniji oblik pomoći. „Grozno je kad nemate gdje boraviti, gdje prespavati i dom u koji se možete vratiti”, kaže.

Rafał i dalje nudi svoju kuću u okviru programa Airbnb.org i prima goste koji su morali napustiti svoje domove zbog neke krize. Pomogao je i u prevođenju webinara za Airbnb.org na poljski jezik.

U Berlinu, gradu udaljenom oko 350 kilometara sjeverozapadno od Wroclawa, Mary je pratila vijesti o invaziji na Ukrajinu. Kad je na internetu vidjela poziv organizacije Airbnb.org za pružanje pomoći, odmah je besplatno ponudila svoj stan.

Javio joj se član Organizacije za izbjeglice, azil i migracije (eng. Organization for Refuge, Asylum, and Migration - ORAM), jedne od organizacija s kojima Airbnb.org surađuje. Brojni su mediji izvještavali o negativnim stavovima prema LGBTQ+ osobama u Ukrajini i nekim okolnim zemljama koji su pridonijeli osjećaju ranjivosti kod pripadnika te zajednice koji su morali napustiti svoje domove zbog ovog sukoba. Predstavnik ORAM-a pitao je Mary može li u svoj smještaj primiti dvije transrodne osobe.

Mary je sa zadovoljstvom primila goste iz LGBTQ+ zajednice. „Znala sam da će se u mom stanu moći osjećati potpuno sigurno”, kaže.

Ubrzo nakon što su otišli prvi ljudi koje je Mary primila, u smještaj je došao Dima na razdoblje od dva tjedna. Dima je gay muškarac u dvadesetim godinama koji je živio u Kijevu kad su Rusi počeli bombardirati njegov grad. Lokalna organizacija po imenu Safebow pomogla je Dimi i njegovoj mački, Peach, da prođu kroz Poljsku do Berlina. Tamo mu je organizacija ORAM pomogla da pronađe smještaj i poveže se sa socijalnim službama.

Nakon putovanja prepunog različitih izazova, Dima je osjetio veliko olakšanje kad se smjestio u stan koji je ponudila Mary. „Bio sam preplavljen emocijama tih prvih dana”, kaže. „Ne znam više reći što mi je bilo važnije: boraviti u sigurnom prostoru ili samo biti svjestan podrške koju dobivam.”

Mary je bila izvan grada tijekom prvog tjedna Diminog boravka u njenom prostoru. Kad se vratila u Berlin, njih dvoje su se odmah povezali. Provodili su sate za stolom u kuhinji, zajedno jeli i pili pivo. Ostali su u kontaktu i nakon što se on preselio u drugi stan.

„To mi je zaista pomoglo u samim počecima”, kaže Dima.

Mary neprestano razmišlja kako je za nju bilo vrlo jednostavno primiti te ljude. „Nisam učinila ništa posebno”, kaže. „Riskirala sam. Možda me je samo malo zabrinjavalo.”

Uspoređuje taj svoj osjećaj s pričama koje su joj ispričali ljudi koje je primila: „Razmišljam o tome kako bi bilo da se moram suočiti s različitim [situacijama] na nekom potpuno nepoznatom mjestu, mjestu koje nisam odabrala, odvojena od svoje obitelji. E, to je velika stvar. Teško je to.”

Mary nije očekivala da će se sprijateljiti sa svojim gostima, no oduševljena je što se među njima razvio osjećaj zajedništva.

„Često ne vidimo rezultate koje donosi trud koji ulažemo”, kaže. „Na ovaj sam način mogla pozitivno utjecati na život barem jedne osobe.”